Dva nova dua

U našem današnjem jazzu nedavno gotovo istovremeno dogodila su se čak dva slučaja kvalitetnih, ali po džezističkoj i glazbenoj koncepciji sasvim drukčijih malih sastava, dua žičanih instrumenata s potpuno različitim pristupima jazzu. Prvi se od njih na domaćim koncertnim i festivalskim pozornicama pojavio u sastavu Tihomir Hojsak, kontrabas, i Filip Novosel, tambura, nazvan Bow vs Plectrum – Gudalo protiv trzalice. Duo je formiran nakon praktične ideje o spajanju dvaju žičanih instrumenata, u svrhu interpretacije glazbe s prefiksom etno-, čemu bi naravno trebao pridonijeti i autentični zvuk narodnog instrumenta tambure. Poznavajući Hojsaka kao diplomanta zagrebačke Muzičke akademije te vrsna u jazzu već afirmirana kontrabasista zavidne pizzicato- i arco-tehnike, spomenuta ideja o repertoarnom te svakako i o originalnom zvukovnom pristupu, svrstava ga u posve drukčiji glazbeni kontekst, zanimljiv možda samo organizatorima domaćih jazz-festivala.

Posve drukčiji pristup interpretaciji demonstrira duo u sastavu Saša Borovec, kontrabasist rodom iz Varaždina, educirani diplomant Akademije za glasbo u Ljubljani, i mladi za jazz nesvakidašnje nadaren gitarist rodom iz Vinkovaca Marko Bertić, koji je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U ovom slučaju za razliku od prethodnoga dua, u pristupu i određenju nema nikakvih dilema ni filozofije. Duo nazvan po prvim slovima sudionika Duo BB ne pravi naime nikakve programske ili interpretativne ustupke današnjim fuzijskim, etno ili world music terminima, već u potpunosti ostaje vjeran jazz-izričaju. To je dokazao i zadnjim koncertnim nastupima, među koje valja ubrojiti i onaj održan potkraj prošloga mjeseca na varaždinskoj sceni CZM.

„Deset žica odnosno struna“ na pozornici, kako u uvodu koncerta naglašava Borovec, morale bi nadomjestiti neki širi jazz-sastav, no slušajući interpretacije skladbi poput Improviziranog bluesa posvećena rodnom gradu, Borovec, kojem je uzor Ray Brown, demantira u potpunosti eventualni instrumentalni hendikep takva delikatnog sastava. On i znatno mlađi Bertić suvereno vladaju dobro smišljenim programom, u kojem su zastupljene skladbe u rasponu od tema klasike jazza, Carpenterove There Will Never Be Another You, Porterove What Is The Thing Called Love, Ellingtonove Satin Doll preko Donne Lee u brzom tempu Charlieja Parkera, pa sve do tema Chicka Coree i obrade skladbe Edwarda Griega te dodatka, Brownove obrade teme Sonnyja Rollinsa.

Velika rutina kontrabasista Saše Borovca stečena u raznim ljubljanskim ansamblima, na međunarodnim festivalima jazza te nizom godina provedenih u Big bandu Hrvatske Radiotelevizije sjedinjena s mladošću, entuzijazmom, smislom za improvizaciju i harmonijsku progresiju i u najbržim tempima te neobičnom tehnikom instrumenta mladog gitarista Marka Bertića, potiru sve sumnje o eventualnoj kvaliteti i delikatnosti formacije dua žičanih instrumenata prezentacije jednoga domaćeg malog jazz-sastava. Štoviše, Jazz Duo BB s visokom razinom muziciranja nije samo dobrodošla novost na hrvatskoj jazz-pozornici nego i dokaz da se jazz u našim okvirima ipak nije sasvim utopio u često neznalačke vode brojnih organizatora nekih naših napose ljetnih festivala, koji se hvastaju pa nerijetko i brane parolom „da će svaki slušatelj u programu pronaći nešto za sebe“, podilazeći na taj način široj publici ili prikrivajući nerijetko vlastitu posvemašnju programsku nedosljednost.